U manjoj mjeri osvrćemo se u svemu tome na odnos prema materijalnom ili nematerijalnom tj. svemu što nisu drugi ljudi. Manje ćemo pričati/misliti o odnosu spram novca, posla, suradnji, ljubavi, seksu, povjerenju, duhovnosti, možda čak i o osobnom razvoju (epistemološki). Svakako smo, opet više ili manje, aktivni u realizaciji tih aspekata. U današnjem trenutku „socijalnih distanci“ smanjio se broj interakcija koje imamo s drugima bez obzira na pomoć tehnologije. Manje interakcija, a više povećanog intenziteta rada i aktivnosti „od kuće“ za neke, ali i za one koji imaju smanjenje aktivnosti… isto tako je došlo do višeg intenziteta mentalnih, emotivnih i fizičkih reakcija. Naravno, kao i svaki puta, kada zapostavimo odnos koji nam je bitan… dođe do „krize“ tog odnosa. Koji je bitan odnos sada zapušten? Onaj koji je najbitniji, kojeg nismo ni spomenuli …odnos spram samoga sebe! To je jedini odnos koji zaista imamo u svojem životu i na osnovu kojega gradimo sve oko sebe. Ma koliko god bili uspješni u trenutku u svim drugim odnosima, a ne njegujemo svjesnost i razvoj ovog esencijalnog spram sebe, sve to oko nas neće biti dovoljno. Prije ili kasnije raspasti će se jer je na lošem temelju (i bez brige 😊 ostajemo opet sa samima sobom). „Socijalna distanca“ ne podrazumijeva osobnu distancu, a pogotovo ne distancu spram samog sebe. Dapače, u trenucima socijalne distance imamo priliku uvidjeti koliko smo distancirani od samih sebe. Esencijalan za naš mir, sklad, sreću, zadovoljstvo, učenje i razvoj, kvalitetne odnose u bilo kojem okruženju….odnos prema sebi samom! Iskoristite ovaj trenutak …sjajan je za odrastanje 😊! Autor: Ljupko Kontešić Kategorije: Blog