Sve je počelo odlaskom u Izrael. Obiteljski prijatelj i učitelj na području Art terapije i Jungian coachinga pozvao je suprugu i mene na svadbu. Radovao sam se tom putu jer nikad prije nisam bio u Izraelu. Također, u meni je tada duhovnost već stanovala dulje vrijeme pa mi je put u Izrael imao i duhovno značenje. Osjećao sam prije puta da će mi se dogoditi neko novo iskustvo, a tek kasnije sam osvijestio da je to bio razgovor s američkom poduzetnicom. Govorila mi je kako ima poduzeće od 35 zaposlenih, bavi se marketingom i posljednjih pet godina nema pomaka u prihodu. Jednostavno, kao da su došli do plafona. I onda mi je rekla da je napokon pronašla konzultanta i metodologiju koji će joj pomoći da to promijeni. Rekla je:
„Imam čak i knjigu kod sebe koja govori o tome. Naslov joj je Traction i napisao ju je Gino Wickman.”
„Možete mi je posuditi jedan dan da je proučim?”
„Naravno.”
Spomenuta knjiga me ponukala da prema vlastitom iskustvu osmislim model koji će vrlo operativno pomoći malim i srednjim poduzetnicima u vođenju njihova poslovanja.
To je bio prvi sinkronicitet nastajanja poslovnog modela BOOM. Sinkroniciteti su događaji koji su sastavni dio svakidašnjega života, ali imaju neku specifičnost. Kao kad razmišljate o nekom prijatelju i onda ga iznenada sretnete. To je sinkronicitet. Ili uopće ne razmišljate o nekom prijatelju, sretnete ga i u tom trenutku shvatite da se točno pojavio da vam pomogne riješiti neki problem. I to je sinkronicitet. Sinkronicitete je sjajno opisao Joseph Jaworski u knjizi Sinkronicitet, unutarnji put liderstva. „Kada smo u procesu stvaranja nečega, moramo imati fleksibilnost uma da se kreće u smjeru toga što treba biti učinjeno. Ono što omogućuje da se to dogodi jest činjenica da nismo vezani za to kako se stvari trebaju obaviti.” Te riječi Josepha Jaworskog opisuju kontakt sa sinkronicitetom. Kad se taj trenutak dogodi, naš um treba biti dovoljno otvoren da slijedi ono što treba biti učinjeno (bez obzira na druge prioritete ili prošla iskustva).
Tek sam godinu poslije osvijestio da se na tom putovanju dogodilo nešto veliko što će obilježiti moje sljedeće godine. Tek godinu poslije shvatio sam da je to bio sinkronicitet. Žena koja je bila glasnik donijela je i prenijela poruku. Ja sam samo trebao reagirati na to što je ona rekla. Da sam tada njezinu priču diskreditirao, da mi se nije dalo čitati knjigu koju je preporučila, BOOM kao koncept ne bi postojao, kao niti moja knjiga na tu temu.
Poduzetniku ili menadžeru, slušanje intuicije i uočavanje sinkroniciteta često dolaze prirodno. Ako pitate poduzetnika: „Kako si znao da će ovo uspjeti?“, ona ili on će najčešće reći: „Jednostavno sam to osjećao“. Ne kaže: „Napravio sam excel kalkulacije i temeljem mog petogodišnjeg plana predvidio sam sve moguće alternativne scenarije, točno pogodio i to je temelj mog uspjeha“. Poduzetnik ili moderan menadžer razvija budnost i slijedi osjećaj o tome što je prava stvar za napraviti u pravom trenutku. Steve Jobs je imao osjećaj, pratio je signale oko sebe (čitaj sinkronicitete) i u pravom trenutku odigrao pravu kartu. Mate Rimac je imao osjećaj da može iz svoje garaže napraviti nešto posebno i vrijedno. Nakon toga se moralo desiti milijun malih čuda da se dogodi veliko čudo zvano Rimac. Mate je imao dovoljno hrabrosti i usudio se vjerovati da je čudo moguće. Zato vas pozivam, poduzetnici i menadžeri, da uz svoj racionalni um, njegujete i intuiciju. Imajte vjere u svoje osjećaje i usudite se. Nemojte dati da vas razuvjere, da vam kažu da sanjarite. Dozvolite si krenuti za svojim snovima. Trebat će za to ogromna upornost. Svojom upornošću dokazujemo svemiru da smo ozbiljni u svojoj namjeri. Naravno, na tom putu prisutna je i patnja i bol. Međutim, kad se „dijete – kompanija“ rodi, pa počne odrastati, postane tinejdžer i na kraju preraste u odraslu i zrelu „osobu“, tada sreći nema kraja. Praćenje sinkroniciteta otvara još jednu perspektivu na temelju koje možemo donositi odluke te sebi i kompaniji pomoći u rastu i razvoju. Samo si to trebamo svjesno dopustiti.
Život nam često šalje „anđele” koji nam nose poruke. Mi trebamo reagirati na te poruke, biti budni i otvoreni za novo i drukčije te iskoristiti priliku kad nam se pruži. U toj priči nema mjesta za lijenost, za premišljanje i nevjeru. U toj priči osnova je vjera. Vjera u bolje, u budućnost, u vlastitu snagu, u viziju, u život, u Boga. Temeljna vjera u to da ono što se događa oko nas nije slučajno, da mnogi događaji i ljudi nisu tu slučajno nego sa svrhom i porukom za nas.
Ova kolumna izašla je u okviru tjednika Poslovni dnevnik.
Autor: Alan Žepec