25.02.2021.
Današnja situacija s COVIDOM je pogodila sve. U tom smislu kompanije možemo podijeliti u tri skupine: one koje su imale koristi od pandemije, one koje su ostale potpuno bez prihoda i one koje još uvijek rade, ali im je prihod smanjen.
Prva skupina treba iskoristiti ovu situaciju za maksimizaciju prihoda, rast i pozicioniranje na tržištu koje im je otvorilo ovu priliku.
Druga skupina nema što drugo nego se nadati najboljoj mogućoj pomoći države. U vremenu dok čekaju, trebaju čuvati svoje zdravlje, posebno psihičko, te raditi na vlastitom razvoju.
Za treću skupinu kojima su prihodi pali, savjetujem sljedeća četiri fokusa:
1. Organizacija: Stavite fokus u slijedećem razdoblju na sređivanje internog sustava funkcioniranja. Jedan dio kompanija iz zemalja u regiji koje su implementirale BOOM model, javljaju da su imali pad prihoda, ali su zadnjih šest ili sedam mjeseci iskoristili za fokus prema unutra. Kažu: „Ono što godinama nismo imali vremena za posložiti radi konstantnog rasta i dodatnog posla, sad smo to napravili“. To je Toyota napravila za vrijeme krize 2008. godine, kad im je prihod pao za 70 %. Dok je cijela branša u auto industriji otpuštala ljude i smanjivala narudžbe dobavljačima, Toyota je na ovu situaciju gledala kao priliku da educiraju ljude, naprave napredak u procesima i standardima. Dobavljačima je ostavila isti nivo naručivanja dijelova iako su za to morali napraviti novu halu gdje će te dijelove skladištiti (Toyota je poznata po tome da nema velikih skladišta rezervnih dijelova). To su napravili zato da sačuvaju svoje dobavljače od propasti, znajući da će kriza proći i da ako unište vlastiti eko sistem, dugoročno uništavaju sebe.
2. Novac: Da bi Toyota napravila to što je napravila, imala je dovoljno keša na računu. To je drugi savjet u ovoj situaciji. Ako imate keš, čuvajte ga. Ako ga nemate, skupljajte ga. Kompanije propadaju zato jer su ostale bez keša, ne zato jer ne ostvaruju dobit. Ako nemate s čime isplatiti plaće, platiti kredite ili dobavljače, odlazite u bankrot. S druge strane, ako imate dovoljno keša, nemojte se smrznuti i potpuno zaustaviti ulaganje i normalno funkcioniranje. Ako svi zaustavimo potrošnju, prestanemo plaćati dobavljače, ne nastavimo ulagati u razvoj i napredak, ništa od toga na kraju nećemo imati. Stvorit ćemo negativnu spiralu gdje nitko ništa nigdje ne troši. Gledajući kroz teoriju sistema, to će nas na kraju opaliti kao bumerang, i to kad se najmanje nadamo.
3. Komunikacija: Treći savjet se odnosi na komunikaciju. Ovo što nam se događa kao ljudima, nužnost distanciranja od ljudi, je katastrofa sama po sebi. Oduzeta nam je temeljna ljudska i biološka potreba da imamo ljudski kontakt. Uz to, oduzet nam je i identitet, jer maska koju nosimo skriva naš glavni element identiteta, lice. Uz takav kontekst u kojem se nalazimo, kompanija čiji smo dio, može biti spas u smislu osjećaja zajedništva, socijalnog kontakta i komunikacije. Sad je važnije nego ikada biti u svakodnevnom kontaktu s članovima tima. Ono što je u BOOM-u standard, jutarnji stand-up, sad se pokazao ključnim za održavanje svakodnevnog kontakta. Ako nema kontakta, javlja se nepovjerenje sa šefove strane radi li ekipa ili se zafrkava, a sa zaposlenikove strane znaju li uopće ovi tamo da postojim ili sam tu samo da radim dan i noć. Svatko počne raditi svoje konstrukcije, a samo zbog toga jer nema komunikacije, te konstrukcije mogu otići u frustraciju. Frustracija uvijek na kraju proizvede ljutnju, a ljutnja može proizvesti nerazumne reakcije i poteze. Cjepivo za to sve skupa je redovita komunikacija. Osim zaposlenika, naravno, potreban je i stalni kontakt s kupcima, dobavljačima, partnerima i svima ostalima unutar eko sistema u kojem se nalazim.
4. Strategija: Ostanite dosljedni putu koji ste odabrali. Nemojte, jer je oluja, skakati s broda. Strpite se, vežite za jarbol i čekajte da oluja prođe. Nije ugodno, ali i ovu ćemo nevolju na kraju ipak preživjeti. Bio sam neki dan na planinarenju, kad je na Kraljičinom zdencu, catering kuća postavila stol na otvorenom, usred šume. Nude kuhano vino, kolače, pite, kavu i sl., a kao restoran imaju dozvolu da nude proizvode za van. Uglavnom, ekipa je pronašla način kako da na drugačiji način ostvare neke dodatne prihode. Čovjek koji radi na tom štandu je KAM (prodavač ključnim kupcima). Kako trenutno nema tog posla, radi na štandu. Predsjednik uprave poznate farmaceutske kuće mi kaže da njegovi prodavači koji inače obilaze bolnice, sad pomažu u skladištu. Znači, zadatak nam je svima vidjeti kako da unutar postojeće branše u kojoj se nalazimo pronađemo nove načine poslovanja. Tako ćemo istovremeno zadržati ljude i sebe zdravima, ne samo fizički, nego i psihički.
Ova kolumna izašla je u okviru tjednika Poslovni dnevnik.
Autor: Alan Žepec