01.07.2020.
U procesu zapošljavanja stalno gledam ljude pod pritiskom. Gledam kako im se po vratu oblikuju veliki crveni flekovi od stresa. Čujem glas koji podrhtava, napetost koja se čuje u zraku. I mislim si: „Mora li ovaj proces biti tako napet i stresan za ljude?!“
Trebalo mi je vremena da osmislim kako, bar u nekoj fazi procesa, opustiti ljude i smanjiti stres. Na pamet mi je došla ideja da poslije intervjua, u drugom krugu napravim grupno testiranje. Kad ljudi dođu na ovo testiranje u blagoj do jačoj su nevjerici. Imaju nekoliko zadataka, ograničeno vrijeme, svaki zadatak je bodovan i neograničenu slobodu. Sve je dozvoljeno jedino na kraju predviđenog vremena trebaju biti za svojim mjestom.
Baveći se stresom na testiranju pozornost mi se svaki put okrene prema slobodi s kojom ljudi ne znaju što bi, kako bi je koristili. Budući da pravila kod testiranja ne postoje, svatko se drži nekih svojih pravila stečenih kroz život, usvojenih u djetinjstvu ili prethodnom radnom mjestu. Ta pravila predstavljaju im utege van kojih se ne mogu ponašati. Makar svi u torbi imaju mobitele koji bi im mogli pomoći u rješavanju zadatka, 90% ljudi misli da ih ne smije koristiti. Jedan od zadataka traži da izađu iz ureda u kojem ispunjavaju test. 50% ljudi se ne pomakne s mjesta jer pretpostavljaju da to ne smiju, iako pravila nema.
Nakon testiranja zajedno provjeravamo testove i tu slijedi otkriće. Većina ljudi osvijesti svoju neslobodu. Najčešće odu zahvalni, s novom spoznajom o sebi.
Mentalno smo kao ljudi sputani biti slobodni, razmišljati van nametnutih okvira. Kad nam netko otvori prostor prema slobodi, mi je sami sebi ne damo, mi ne znamo kako bi koristili slobodu. Sloboda je tako imaginarna i apstraktna da je lakše imati upute i slijediti ih.
Sloboda se uči, sloboda je kreativna. Sloboda ne znači biti bahat, svojeglav, gospodariti drugima. Sloboda je izraz ljubavi prema sebi i drugima.
Autor:
Spomenka Žepec